Predstavljamo se Cogrštof u Gradišću
Iz povijesti
Krajina, kade leli sada Cogrštof, je bila naravno jur čuda prije naseljena neg to moru dokazati pismeni zviranjki i arheološki nalaski. Nalaski ki su se našli u susjedski općina Pajngrt i Rasporak nam pokazuju, da je bila ova krajina jur u mladjoj kamenoj dobi naseljena.
Iz slijedeće brončane dobe i osebujno iz mladje leljezne dobe, iz takozvane La-Tene-dobe je zabiljelen nalazak jedne brončane zapinjače (Velikih vrh).
Ruaenje loze u ljetu 1984/85 u cogrštofskom urbarijalu je u ljetu 1985 omogućilo arheoloakomu timu pod peljanjem predstojnika arheologije Gradiaćanskoga zemaljskoga muzeja dr. Karla KAUSA omogućeno da iskopa jedan humak (grob) iz Hallstatt-dobe (700 pred Kristušem) za koga se je jur pred pedesetimi ljeti znalo.
Povijest ovoga grobnoga humka je vrlo interesantna: Jur u ljetu 1934. je Klimpuški farnik Jagšić pokazivao na ov grob. Ali u nemiru predbojne dobe izostalo je iskapanje toga humka. Stoprv krajem Drugoga svitskoga boja je pri kopanju glasovitoga i zloglasnoga jugoistočnoga nasipa došao jedan dio groba već ili manje slučajno na svitlo.
COGRŠTOF - NAJSTARIJA VINOGRADARSKA OPCINA GRADIŠCA
Arheološki tim je našao u jednom tih grobnih humkov cogrštofskoga urbarijala u jednoj glinenoj (ilovačnoj) posudi grojzove košćice od sorte "Vitis Fini Fera Vinifera", ka je slična "zelenomu silvaneru" . Nalazak dohadja iz "Hallstatt"-dobe (700 pred Kr.). Pri najstarijem dokazu vinogradarstva u Gradišću ide za bijelo vino, premda je Cogrštof jako poznat po svojem črljenom vinu.
na nalazišću grobnih humkov postavljena je jedna tisućputi povećana košćica od grojza (oblikovana od mag. Heinza Bruckschwaigera), ka dokazuje da je Cogrštof najstarije vinogradarsko selo.
Glinene čaše za vino, tri polovice grojzovih košćicov i brončani nakit su izloleni u Zemaljskom muzeju u Željeznu. Ovi grobni humki u cogrštofskom urbarijalu su oblikovani kot historični spomenik vinogradarstva i su sada prirodni rezervat.
Rimljanska cesta od Scarbantie (Sopron-Ödenburg) do Vindobone (Beč) je kod Cogrštofa još danas dobro očuvana. Ov stari put je bio napravljen iz zemlje, ka je bila zbog pojačanja zamišana japnom.
Namjesto današnje crikve je stala rimljanska zgrada, našli su se rimljanski grobi pri iskapanju pasene (ribnjaka).
Jedan srebrni pinez od cesara Probusa (276-282 po Kr.), kovan u ljetu 282. u Rimu se je našao u jednom vinogradu na Velikom vrhu.
Krajina, kade se nahaja Cogrštof, područje Istočnih alpov, je bila naseljena od Keltov u prvom redu od Tauriskerov, Norikerov i Karnov. Cesar Augustuš je pridobio ovu krajinu i ju postavio kot Panoniju pod rimsku vladu. Provincija Pannonia je bila nastanjena od Panoncev, ki su bili vjerojatno mišani narod porijeklom od Keltov i Ilircov.
Tako je alpska krajina, ča do Dunaja unošena pod rimsku vlast. U ljetu 1933. našle su se pri izgradnji pasenov za cindrofsku tvornicu šećera (sada GZO) na istočnom kraju Cogrštofa zidi od 5 rimskih skeletnih grobov iz druge polovice 3. stoljeća po Kr.
U ljetu 1934. našao se je na ovom rimskom naselju jedan zdenac, keramika i dva mali oltarići iz pješćanog kamena bez natpisa.
U ljetu 1527. je bilo selo još potpuno nimško. U ljeti 1529. i 1532.opustošili su Turki ovu krajinu i zničili selo. U ljetu 1569. brojilo je još samo 14 nimških obitelj ke su imale leno (feudalno imanje), ali istovrimeno 42 novonaseljene hrvatske obitelji.Ime Cogrštof vjerovatno ishadja od imena jednog feudalnoga gospodara na kraju sridnjega vijeka naime od grofa Chak. Iz jednoga dokumenta od ljeta 1461. poznamo ime sela Czogasdorff.Nije stoprocentno dokazano ali vjerovatno je Cogrštof - uz druga sela u blizini Željezna - u toku drugih turskih napadov (1633.) skoro potpuno izgorio. Boji kurucov su Cogrštovcem doprimili većkratna pljačkanja.
Boj protiv Francuzov (1809.) je njim doprimio neugodna opterećenja. Uz kontribuciju u viaini od 53.000 guldov na Francuze morali su Cogrštofci i dati smjeaćenja francuskim vojakom u svoji domi.
Dokumentarno potvrdjena je činjenica, da je Cogrštof jur od 1569. posebna fara. Medjuvrimeno se je otavski farnik brinuo za faru. Rimskokatoličanska crikva je bila kroz stoljeća većkrat renovirana, poslidnji put u ljetu 1986.
Od ljeta 1674. nalazila se u ovom selu jedna od općine uzrdlana osnovna škola.
Imena kot Georg Stanus iz Trajštofa ili Martin Dvoschitz iz Koljnofa dokazuju da su učitelji bili uglavnom Hrvati i da se je podučavalo na hrvatskom jeziku.
Ov kontinuitet hrvatskoga podučavanja, i ako se je privremeno samo po nimšku podučavalo, prekinuo se samo kroz madjariziranje od 1877. do priključenja Austriji u ljetu 1921.
EKONOMIJA
Ekonomija se je u okviru stoljeća dugog feudalizma samo razvijala u obliku minjanja naturalijov.Grunat koga su obični (cogrštofski) seljaki djelali, pripadao je pojedinim feudalnim gospodarom ki su mogli biti isto i predstavniki crikve (biškup). Kot uzvraćanje je morao seljak svojemu feudalnomu gospodaru predati jedan dio svojih proizvodov kot su to kokoše, jaja, sir i drugog ili jedan dio svoje latve i trgadbe. Uz to sve je morao seljak i značajnu djelatnu snagu (robot) pridonesti.
Uz vinogradarstvo i poljodjelstvo pridoneslo je i blagogojstvo seljakom zaslušku. U štali i na paši su drlali svinje, govedje blago, konje i kokoše. Uzato su i trlarili. I tako su došli cogrštofski seljaki kot tršci s njevimi proizvodi kot naprimjer s vinom, s jaji, sa litom i s blagom ča do Celja, a s drivom do Beča.
Spominjanja vridna je činjenica, da je u ljetu 1934. djelalo 73 % Cogrštofcev u poljodjelstvu. Do danas se je znatno snilio ov postotak.
„MALA ŠVICARSKA“
U pobojnoj dobi (1922) peljalo je siromaatvo ali i dobar zaslulak pri amugljarenju stanovniatvo na šmugljanje. Cijele govedje črijede su gonili prik granice. "Veliki" šmugljeri su imali sporazum s graničnimi organi.
U cogrštofski krčma je bilo podjedno posla. Krčmar je pekao guske, race i drugo pernato blago za bogate, ki su cijele noći mulatovali i se hartali. Poneki su zaigrali joa i visoke svote i mnogoputa blago.
90 % od stanovničtva je amugljarilo i usmijavali su one, ki to nisu činili. Stanovničtvo je imalo visoke svote i je livilo rasprudno, brcali su pinez na oblok van.
Ovi ljudi prispodobili su njevo bogato selo sa Švicarskom i su tako kovali ime "Mala Švicarska". U autobusu su kupili voznu kartu u "Malu Švicarsku", prez toga da se je vozač začudjeno nasmijuckao.
Po 1924. raspalo se je šmugljarenje već ali manje. U ljeti 1921. do 1938. se more u Cogrštofu zabiljeliti gradnja putev. U ljetu 1928. Cogrštof je elektrificiran. U ljeti 1933. i 1934. izgradila se je cesta u selu i 1937. jedan dio ceste izvan Cogrštofa do Rasporka. U ljetu 1939. je moralo mnogo mladih Cogrštofcev u boj. 55-imi se već nisu vratili.
POLOŽAJ SELA
Cogrštofski hatar ima velikinu od 7.3 qkm.
Polag brojidbe ljudi u ljetu 1991. ima Cogrštof 921 stanovnika i 303 domaćinstva. Granica hatara ide uz madjarsku granicu i leli izmed Cindrofa, Klimpuha, Vulkaproderatofa, Otave, Rasporka i Pajngrta.
Krajina općine Cogrštof sliši geološki jur pod krajinu aopronskoga zaliva leljezanske kotline.Općinska zemlja je skoro potpuno izgradjena iz sarmatiskih slojev, razvijeni pjesnato ilovačno, ali još nije strati-grafično pregledana. Hidrogeoloaki ne leli krajina nepovoljno. Sarmat sadrli osebujno u dibljem djelu vodopeljajuće šljunske horiconte, ke bi mogli otvoriti kroz vrtanje.
Kroz Cogrštof teče potok "Nodbach", kogu su u šezdeseti ljeti regulirali.
NAOBRAZBA I KULTURA
U ljetu 1882 pohadjalo je 128 školarov jednorazrednu osnovnu školu. Pokidob da je bio broj školarov previsok, dolučila je rimskokatoličanska školska stolica u ljetu 1906. uredjenje drugoga razreda i gradnju prostorijov za stanovanje učiteljev. Još pred izgradnjom drugoga razreda brinuli su se odgovorni, da se dobene mjesto i za drugoga učitelja. Naredno postavljanje je bilo predvidjeno za 1.11.1906. Sistemizacija tretoga učiteljskoga mjesta slijedila je 1.9.1932.
U ljetu 1945. kot poslijedica bojnoga kaosa su se izgubile sve slulbene knjige. Sve se je moralo na novo nabaviti. Kad su u ljeti 1945 i 1946 opet nastale uredjene školske prilike, trudili su se, da se postavu djelatne zajednice za učitelje.
Već škol se je zdrulilo u jedno slulbeno područje. Cogrštof je pripadao šestomu slulbenomu području leljezanskoga kotara. Ovomu slulbenomu području su pripadale i osnovne škole Cindrof, Vulkaproderštof, Trajštof, Klimpuh i Cogrštof.
U školskom ljetu 1970. su zatvorili više razrede i osnovna škola je opet nastala dvorazredna.U vezi s gradnjom nove cindrofske glavne škole ka se je zgotovila u ljeti 1975/76 je cindrofski općinski tanač u sjednici od 31. januara ljeta 1975. zaključio, da se Cogrštofska osnovna škola zatvori.
Prem da je bio Cogrštof od ljeta 1971. do 1.1.1992. skupaslolen s Cindrofom, dokazali su stanovniki ovoga sela kroz liva društva svoju volju, postati samostalna općina.
I tako su se u ovoj dobi novo izgradila dvoja aportska mjesta, naime nogometno igrališće i tenisko igrališće. I dvoja za kulturni livot jako valna društva su se probudila u ovoj dobi, naime Tamburica Cogrštof.
isto tako i kazališno društvo Cogrštofa.
Skupa s cogrštofskim crikvenim zborom, ki osnovan 1981. su ova troja društva glavni stupi kulturnoga litka u selu.
Ova društva su zajedno sa rimskokatoličanskom crikvom bitni faktor u očuvanju hrvatskoga jezika i kulture u Cogrštofu.
Nezbrojni nastupi Tamburice Cogratof, crikvenoga zbora i svakoljetne predstave Kazalianoga druatva Cogrštof su uz poznato cogratofsko vino, osobito cogrštofsko črljeno vino (plavi frankovac) jedna u našoj zemlji i u inozemstvu poleljna "vizitkarta".
VINOGRADARSTVO U COGRŠTOFU
Vinogradarsko društvo Cogrštof je skupa s vinogradari nosilo u prošli ljeti potribnu promjenu strukturov i je preuredilo produkciju od mase na kvalitetnu proizvodnju.
Tako ima vinogradarsko društvo Cogrštofa i prvi austrijski dvojezični (nimško/hrvatski) vinogradarski put za pišačenje, pri kom se razlale tajna vina. Ov put se zavija 3,5 km kroz vinograde.
Ukusno kreirane table (35 eksponatov -ploče i ormarići za predstavljanje) dokumentiraju jur vijeke staru tradiciju vinogradarstva u Cogrštofu. Ovde se more upoznati "radionica vinogradarov" u čistoj i nedotaknutoj prirodi. Za pišače su postavljena mjesta za počivanje, i za obitelji s dicom igrališća.
Za prijatelje pješačenja se moraju osebujno napomenuti različni pilji seoskoga hatara.I rimska-katoličanska crikva, posvećena na diku Sv. Ivana Krstitelja, je po renoviranju osebujno privlačljivo mjesto.
Cogrštof je svoju prvobitnu strukturu naselja najvećim dijelom obdrlao, historične gradjevine su se ali zbog modernizacije u velikom izgubile. Ipak su se mnoge Cogrštofke i mnogi Cogrštofci pokazali jako povezani s tradicijom, kad je potribno očuvati običaje ili hrvatski materinski jezik.
